Prostor za Logo i ostalo
  Start     Dokumenta   Drugi o nama   Vaša priča   Naselja   Kultura   Novosti   Linkovi

SADRŽAJ



    Start    

    DCS    

    Poreklo Cincara    

    Istorija Cincara    

    Jezik Cincara    

    Muzika Cincara    

    Poznati Cincari    

    Publikacije    

    Galerija slika    

    Kontakt    


bottom








POZNATI MALOVIŠTANCI

PESNICI

Zaboravljeno i izgubljeno bilo na kom jeziku, pa i na cincarskom, veliki je gubitak za svaki narod. Malovištanci su preko svojih pesnika mnogo doprineli da ne isčezne i da se ne ugasi cincarski jezik. Ovi pesnici pored toga što su očuvali cincarski jezik, zaslužni su i zato što su doprineli da se očuva stara cincarska poezija, a isto tako, da bude naisana inova cincarska poezija na maternjem jeziku.

Malo niže su prikazana dva najpoznatija cincarska pesnika koji potiču iz Malovišta.

Konstantin Belemaće je rođen u Malovištu. Dok je još bio živ bio je poznat kao "Nacionalni tribun Armana". Kao što je rekao akademik Taći Papahadži, veliki armanski filolog, ime "tribun" Konstantin Belemače je dobio za ova dva rada:

1. U vreme kada se nije moglo govoriti o savremenoj cincarskoj poeziji, Kosta Belemače, kako su ga bliski zvali, objavio je pesmu "Petao", u knizi Andreja Bagava "Odabrana literatura" (1887.). ova poezija većeg broja pesnika smatra se prvom savremenom i kultivisanom cincarskom poezijom, a sem toga ova poezija K. Belemačea je zabeležena iz usta jedne stare žene.

2. Kosta Belemače je napisao i objavio u cincarskom delu "Makedonija", u 1888. godini, "Zavet roditelja", pesmu koja je od svih Armana (Cincara) prihvaćena kao nacionalna himna. Njena muzika, njene potresne reči ispunjavaju dušu i opijaju um svakog Cincarina, ali istovremeno bude i nacionalnu svest Armana.

Rođen 1884. godine Konstantin Belemače, ili kao što sam kaže Konstantin al Trpu al Belemače, kao mali je naučio da čita i piše grčki kod popova njegovog sela. Zatim je otišao da uči u Beograd, kada je bio u mladim godinama. U Srbiji je K. Belemače ostao duže vremena.

U turskoj vojsci u kojoj je služio izvesno vreme, upoznao se sa više mladih Bugara koji su zajedno s njim služili vojsku, akoji su bili na čelu bugarske revolucije. Zatim ode u Bukurešt gde je otvorio kafanu, koja je kasnije postala sabiralište istaknutih ličnosti rumunske politike i kulture i tako je Kosta Belemače stekao veliki broj prijatelja.

Konstantin Belemače posle nekoliko godina provedenih u Bukureštu vratio se u Malovište. U njegovom rodnom selu ae zadržao jedno kratko vreme i odatle je otišao u Bitolj, gde je radio kao cincarski intendant u liceju. Zato što je bio veliki armanski (cincarski) nacionalista Konstantin Belemače je nekoliko godina bio zatvoren u bugarskom zatvoru, za vreme I svetskog rata kada je Makedonija bila pod bugarskom okupacijom. Posle I svetskog rata Kosta Belemače se opet vraća u Malovište u 1934. godini, sada već kao star čovek od 88 godina, kada je i preminuo u 1934. godini. Sahranjen je u Bitolju na cincarskom groblju.

Konstantin Belemače je objavio oko 30 pesama u rukopisima tog vremena. Neke njegove pesme, kao na primer: "Starac karavandžija", "Ovčar", "Jedna pesma", "Jesen na zimovanju", "Ovčar uz svoju voljenu" i dr. dobro su poznate među Cincarima. Konstantin Belemače je autor i više drugih pesama, jedne autobiografije i jedne dugačke pesme u kojoj govori o svemu onome što je preživeo dok je bio zatvoren u Bugarskoj, rad koji je ostao neobjavljen sve do1989. godine, kada je "Fond Armana" objavio celokupna dela K. Belemačea u knjizi "Roditeljska poruka".

Neki kažu da poezija K. Belemačea po svojim kvalitetima nisu na nivou poezije Đorđa Murnu, Nuši Tulija, Marka Beze, Nikole Bazarija i dr., ali treba znati da je Konstantin Belemače pisao samo stihove a ne i poeziju. Ali takva mišljenja ništa ne znače. Jedno je tačno: Konstantin Belemače ostaje naš trubadur, cincarski nacionalni tribun i negovatelj stihova, zajedno sa njegovom nenadmašnom himnom "Roditeljski zavet", koja nam toliko puta miluje srce, kadgod je čujemo.

Nikola Velo se rodio u selu Malovište 1882. godine. Osnovnu školu je završio u rodnom selu, a zatim je produžio da uči u cincarskom liceju u Bitolju, u kome je učilo više pisaca toga vremena. Po završetku liceja Nikola Velo je produžio da uči nauke u jednoj školi koju je završio 1904. godine. Dve godine po završetku školovanja, u 1906. radio je u Rumunskoj ambasadi u Sofiji kao prevodilac.Od 1907. do 1916. godine Velo je živeo u gradu Ruse (Bugarska) gde je obavljao dužnost kancelara u Rumunskom konzulatu. U Prvom svetskom ratu (1918.-1919.) radio je u Odesi i Moskvi kao rumunski vicekonzul. Zatim se vratio u Ruse, ali sada kao rumunski konzul. Umro je mlad 1924. godine, kada je imao 42 godine.

Nikola Velo do 1903. godine objavio je tom kratkih stihova pod imenom "Iz života Armana", sa toplim uvodom koji je napisao pesnik Nuši Tuliu, a 1905. godine je objavio knjigu poezije pod imenom "Pesme mladosti", čiji predgovor je napisao pesnik Đorđe Kozbuk.

Ovu poeziju je objavio akademik Tače Papahadži u knjizi "Cincarska antologija" 1922. godine, u "Cincarskoj lirskoj antologiji" Hrista Kandroveanua i u "Jedan vek cincarske poezije" H. Kandroveanu - K. Mancu, u Bukureštu, 1985. godine.

Balade Nikole Vela su napisane pod uticajem rumunskog pesnika Đorđa Kozbuka. Taj uticaj se dobro vidi u knjigama "Slava i vatra na Gramostu" kao i u "Moskopolje". Nikola Velo ne zaostaje za drugim cincarskim pesnicima. I zaista, "Slava i vatra na Gramostu" nimalo ne zaostaje za poezijom Đorđa Murnua koja je napisana i objavljena u knjigama "Kita i Buri" ili od poezije "Maruša" Nuši Tulija.

Akademik Tači Papahadži napravio je poređenje između knjiga "Dvojica braće" Nikole Vele i knjge poezije Đorđa Murnu "Miha i Kradecot" i konstatovao da se poezija "Slava i vatra Gramostena" i "Moskopolje" Nikole Vela cincarskom stanovništvu dopala sa veoma popularnim stihovima.

Prva od njih "Slava i vatra Gramostena" je balada u kojoj se opeva razaranje grada Gramostena u 18. veku koje su izvršili razbojnici Ali paše, koji je napadao i rušio i grad Moskopolje, cincarsku metropolu i grad Kavalioti, i to razaranje je opevano u stihovima "Moskopolje" Nikole Vela.

Nikola Velo je napisao i pozorišni komad u jednom činu pod imenom "Igra đavola nesreće". U 1991. godini, skoro sedamdeset godina posle njegove smrti, čitav opus Nikole Vela je sabran na jednom mestu i objavljen u knjizi pod imenom "Slava i vatra Gramostena", koju je izdala kuća "Armanska mapa" u USA.



Preveo sa makedonskog P. Marinković



Sav materijal u ovoj rubrici pozajmljen je iz knjige "MALOVIŠTE - monografija sela", autor Niko Popnikola, Bitolj, 2008. . Delove teksta koje je dodala redakcija prikazali smo "Italic slovima" .



Najbrzi i najsigurniji nacin za transfer novca -PayPal


Moskopolje-Cincarski Jerusalim







Copyright © 2014 CINCARI.ORG | All Rights Reserved

Design by FCP | Modified by Dragos Powered by DCS