1. Uvod: Kako se snaći u bogatoj literaturi o Cincarima?

Za svakoga ko želi da započne istraživanje cincarske istorije, kulture i jezika, prvi susret sa literaturom može delovati zastrašujuće. O ovoj temi napisane su stotine naučnih monografija, zbornika, studija i članaka na srpskom, nemačkom, francuskom, grčkom, rumunskom i engleskom jeziku.

Pored toga, tokom 19. i 20. veka tema Cincara bila je često opterećena nacionalnim polemikama i političkim svojatanjima balkanskih država (tzv. „Cincarsko pitanje” ili „Aromunski problem”). Zbog toga je od ključnog značaja znati od kojih knjiga početi — koje su to kapitalne, objektivne i metodološki pouzdane studije koje pružaju čvrstu osnovu bez ideoloških predrasuda.

Ovaj vodič donosi pregled pet ključnih polaznih knjiga, uz preporuke za dalje produbljivanje znanja.

2. Apsolutni temelj: Dušan J. Popović — „O Cincarima” (Beograd, 1937)

Nijedno istraživanje cincarskog nasleđa u srpskom i jugoslovenskom prostoru ne može početi bez kapitalnog dela profesora Dušana J. Popovića:

  • Puni naslov: O Cincarima: Prilozi pitanju postanka našeg građanskog društva (Drugo dopunjeno izdanje, Beograd, 1937; reprint izdanje Književna zajednica Novog Sada, 1998);
  • Značaj knjige: Ovo delo predstavlja vrhunac srpske sociološke i istorijske misli o ulozi Cincara. Profesor Popović sa fascinantnom arhivskom akribijom analizira kako su cincarski migranti sa Pinda i iz Makedonije udarili temelje modernog građanskog društva u Srbiji i Vojvodini;
  • Šta ćete naći u knjizi: Detaljne analize cincarskog mentaliteta, trgovačkih navika, uloge u esnafima, odnosa prema veri i školi, kao i dragocen registar od preko pet stotina cincarskih porodica sa podacima o njihovom poreklu, kretanju i potomcima u Beogradu, Zemunu, Pančevu, Novom Sadu, Vršcu, Šapcu i Smederevu.

3. Zapadni naučni pogled: Gustav Vajgand — „Die Aromunen” (Lajpcig, 1895)

Za one koji žele da razumeju lingvističku i etnografsku realnost naroda u njegovoj izvornoj postojbini krajem 19. veka:

  • Autor: Dr Gustav Weigand, čuveni nemački lingvista i balkanolog;
  • Naslov: Die Aromunen: Ethnographisch-philologisch-historische Untersuchungen (dva toma, Leipzig, 1894–1895);
  • Značaj knjige: Vajgand je krajem 19. veka lično, na konju, prokrstario sva cincarska sela od Pinda do Balkana. Zabeležio je neprocenjivu građu: lokalne govore, dijalekte, narodne pesme, bajke, običaje i demografske podatke o broju stanovnika u svakom selu pre balkanskih ratova. Ova knjiga je biblija romanske lingvistike.

4. Moderna sinteza: Asterios Kukudis — „The Vlachs: Metropolis and Diaspora” (Solun, 2003)

Za savremenog čitaoca koji želi sveobuhvatan, vizuelno bogat i geografski precizan pregled:

  • Autor: Asterios I. Koukoudis;
  • Naslov: Studies on the Vlachs (Vol. 1–4), izdavač Zitros, Thessaloniki, 2003;
  • Značaj knjige: Kukudis je proveo decenije istražujući svako naselje na Balkanu. Njegove knjige sadrže stotine fotografija, geografskih karata seoba, arhitektonskih crteža i rodoslova. Posebno su dragoceni tomovi posvećeni Moskopolju, pelisterskim selima (Kruševu, Magarevu, Malovištu) i dijaspori u Podunavlju.

5. Zlatno doba Moskopolja: Maks Demeter Pajfus — „Die Druckerei von Moschopolis” (Beč, 1989)

Za razumevanje fenomena prosvetiteljstva i uspona Moskopolja:

  • Autor: Max Demeter Peyfuss (austrijski istoričar cincarskog porekla);
  • Naslov: Die Druckerei von Moschopolis, 1731–1769: Buchdruck und Heiligenverehrung im Erzbistum Achrida, Böhlau Verlag, Wien, 1989;
  • Značaj knjige: Najtemeljnija naučna monografija o moskopoljskoj štampariji, Novoj akademiji, knjigama koje su tamo štampane i intelektualnoj mreži koja je povezivala Epir sa Bečom i Lajpcigom.

6. Savremena periodika: Bilten „Lunjina” (Beograd, od 1992)

Pored istorijskih knjiga, neprocenjiv izvor informacija za istraživače u Srbiji jeste Bilten Srpsko-cincarskog društva „Lunjina”:

  • Izlazi u Beogradu u kontinuitetu od 1992. godine;
  • Sadrži stotine autorskih članaka, porodičnih hronika, prevoda poezije, lingvističkih beležaka i sećanja savremenika;
  • Kompletni brojevi dostupni su u biblioteci društva i u digitalnom formatu na portalu Cincari.org.

7. Savet za čitaoce

Nemojte pokušavati da pročitate sve odjednom. Počnite od Popovićeve knjige „O Cincarima” — ona se čita sa uzbuđenjem prvorazrednog istorijskog romana i otvoriće vam vrata za razumevanje sopstvenog porodičnog stabla i duha epohe.

8. Specijalizovane studije i lingvistički rečnici

Za naprednije istraživače preporučuju se i kapitalna leksikografska izdanja:

  • Tache Papahagi: Dicționarul dialectului aromân (Bukurešt, 1963): Monumentalni etimološki rečnik od preko 1.200 strana sa detaljnim poređenjem svake reči sa latinskim, albanskim, grčkim i slovenskim paralelama;
  • Theodor Capidan: Aromânii: Dialectul aromân (Bukurešt, 1932): Najdetaljnija gramatika i fonetska studija cincarskih dijalekata;
  • Radovan Samardžić: Balkanski trgovački putevi i arhivi (SANU, 1980): Vodič kroz turske i mletačke dokumente koji osvetljavaju karavansku mrežu 17. i 18. veka.

Izvori i bibliografija

  • Popović, Dušan J.: O Cincarima, Beograd, 1937.
  • Weigand, Gustav: Die Aromunen, Leipzig, 1895.
  • Koukoudis, Asterios: The Vlachs: Metropolis and Diaspora, Thessaloniki, 2003.
  • Peyfuss, Max Demeter: Die Druckerei von Moschopolis, Wien, 1989.
  • Katalog biblioteke Srpsko-cincarskog društva „Lunjina”, Beograd.

Istorijski izvori i literatura:

  • Popović, D. J. (1937)
  • Bilten Lunjina
  • Arhivska građa
← Sveobuhvatni vodič o Cincarima Sve porodične priče →