1. Geografski položaj i orlovsko gnezdo na planini Murići
Klisura (aromunski Clisura, ranije Vlahoklisoura, grčki Κλεισούρα) smestila se poput orlovskog gnezda u dubokom i dramatičnom planinskom useku između masiva Murići (1.703 m) i Sinjačiko, na nadmorskoj visini od 1.170 do 1.250 metara, u severozapadnom delu današnje Grčke (oblast Zapadna Makedonija, prefektura Kostur). Sam naziv Klisura svedoči o geografskoj suštini mesta — to je tesnac, planinski prevoj koji prirodno razdvaja i povezuje kotline Kostura i Lerina (Florine).
Položaj Klisure bio je od ogromnog strateškog značaja. Kontrolišući jedini prolaz kroz planinske grebene, njeni stanovnici mogli su lako da nadgledaju karavane i putnike, dok su sami bili potpuno bezbedni od iznenadnih upada konjice. Okružena šumama bukve i hrasta, sa kristalno čistim planinskim vazduhom, Klisura je bila pošteđena epidemija i vlage, predstavljajući idealno pribežište za razvoj napredne i zatvorene trgovačko-zanatske zajednice.
2. Istorijski uspon i dolazak izbeglica iz Moskopolja
Prvobitno stočarsko naselje doživljava munjevit istorijski uspon u drugoj polovini 18. veka. Nakon razaranja Moskopolja i obližnjeg Gramosa (1769. i 1788. godine), mnogobrojne bogate i obrazovane cincarske porodice sklonile su se u nepristupačne litice Klisure. Sa sobom su donele kapital u zlatu, dragoceno zanatsko znanje i široke trgovačke veze sa Srednjom Evropom.
Do početka 19. veka Klisura je izrasla u cvetajući trgovački grad sa preko 6.000 do 8.000 stanovnika, više od 1.000 kamenih kuća na nekoliko spratova, sedam monumentalnih crkava, dve osnovne škole, ženskom školom i naprednom gradskom bibliotekom. Grad je imao status slobodnog hrišćanskog komuniteta koji je uživao protekciju carigradskih vlasti zahvaljujući plaćanju poreza u gotovom novcu i ugledu svojih privrednika.
3. Krznarski zanat i globalna trgovinska mreža
Ekonomski temelj Klisure bio je jedinstven na Balkanu: grad je bio vodeći centar krznarskog zanata (kurdžijskog esnafa), tesno povezan sa susednim Kosturom:
- Klisurski majstori su razvili jedinstvenu tehniku sastavljanja krznenih otpadaka i komada (parčarija) u savršene bunde, kragne i šubare koje su izgledale kao da su napravljene od celovitog krzna;
- Sirovo krzno (lisice, vidre, dabra, kune, samura) uvozilo se iz Rusije, Skandinavije, Nemačke i Severne Amerike;
- Gotovi luksuzni krznarski proizvodi izvozili su se na carske i kraljevske dvorove u Beču, Berlinu, Parizu, Sankt Peterburgu i Carigradu;
- Klisurske trgovačke kuće imale su stalne filijale u Lajpcigu (svetskoj prestonici krzna), Beču, Drezdenu, Trstu, Pešti, Beogradu i Bukureštu.
Pored krznarstva, u Klisuri su cvetali zlatarski zanat, izrada oružja u srebru i transportna trgovina karavanima. Klisurski trgovci su u Centralnu Evropu plasirali i makedonski duvan, pamuk iz Seresa i vosak, a u zavičaj donosili bankarske menice, mašine i knjige.
4. Porodice Dumba, Spirta i znameniti sugrađani
Iz Klisure potiču neke od najslavnijih dinastija koje su obeležile ekonomsku i kulturnu istoriju Austrije, Srbije i Grčke:
- Porodica Dumba: Rodonačelnik Sterio Dumba i njegov sin Nikolaus Dumba (Nikola Dumba) (1830–1900) postali su vodeći bankari i industrijalci Habzburškog carstva. Nikolaus Dumba bio je lični prijatelj cara Franca Jozefa, poslanik u austrijskom parlamentu i najveći mecena umetnosti u istoriji Beča. Sagradio je bečki Musikverein (Zlatnu dvoranu u kojoj se održava čuveni Novogodišnji koncert), bio pokrovitelj Johana Štrausa Mlađeg (koji mu je posvetio valcer „Na lepom plavom Dunavu”), Johanesa Bramsa i Franca Šuberta;
- Porodica Spirta: Iako su svoje ime proslavili u Zemunu, gde su podigli čuvenu palatu Spirta u Glavnoj ulici, njihovi koreni i trgovačke veze vodili su direktno iz Klisure i Makedonije;
- Koconi, Čipiko, Buli i dr.: Porodice koje su u Beogradu, Solunu i Beču osnivale banke, finansirale prve pozorišne trupe i stipendirale siromašne studente.
Klisurci su se odlikovali ogromnim lokalpatriotizmom: gde god da su živeli i poslovali, redovno su slali novčane priloge za održavanje škola, crkava i puteva u svom rodnom planinskom gradu.
5. Sakralna baština i manastir Rođenja Presvete Bogorodice
Duhovni ponos Klisure činile su njene monumentalne crkve:
- Crkva Svetog Nikole (1839): Glavna saborna crkva, grandiozna kamena bazilika sa impresivnim zvonikom, raskošnim duboreznim ikonostasom i dragocenim ikonama kosturske i egejske slikarske škole;
- Crkva Svetog Dimitrija: Parohijska crkva sa vrednim freskama;
- Manastir Rođenja Presvete Bogorodice (Panagia Kleisouras): Smešten na šumovitoj visoravni nekoliko kilometara iznad grada na 1.300 metara nadmorske visine, osnovan u 14. veku, a obnovljen 1813. godine. Ovaj manastir je bio duhovno i prosvetno utočište čitavog kraja. U njemu je u 20. veku podvizavala čuvena Sveta Sofija Klisurska (1883–1974), asketa i podvižnica koju je Vaseljenska patrijaršija 2011. godine kanonizovala za svetiteljku.
6. Tragedija u Drugom svetskom ratu i pokolj u Klisuri
Istorija Klisure u 20. veku obeležena je neizmernom tragedijom. Zbog strateškog položaja na prevoju, tokom Drugog svetskog rata oblast Klisure bila je poprište žestokih borbi između grčkih partizana (ELAS) i nemačkih nacističkih okupatora.
Dana 5. aprila 1944. godine, nakon partizanske zasede u klancu, nemačke SS trupe (delovi 4. SS policijske oklopne grenadirske divizije) upale su u bespomoćni grad. Nacisti su izvršili stravičan masakr civilnog stanovništva:
- Ubijeno je 280 civila, pretežno žena, dece i staraca;
- Mnogi su živi spaljeni u svojim kućama ili zaklani bajonetima;
- Preko 400 kamenih kuća, škole i crkve sistematski su minirani i spaljeni do temelja.
Ovaj varvarski čin ostao je zabeležen kao jedan od najstrašnijih ratnih zločina na Balkanu. Za svoje stradanje i junaštvo, grad Klisura je odlikovan najvišim vojnim ordenom Grčke države — Ratnim krstom prvog reda.
7. Klisura danas
Nakon Drugog svetskog rata i Grčkog građanskog rata, uništena Klisura je polako obnavljana, ali se njen nekadašnji demografski sjaj nikada nije u potpunosti povratio jer su se mnogi stanovnici preselili u Kostur, Solun i inostranstvo.
Danas je Klisura mirno i dostojanstveno planinsko mesto sa oko 300 stalnih stanovnika. Obnovljene su kamene vile, manastir Svete Bogorodice privlači hiljade hodočasnika iz celog sveta koji dolaze na poklonjenje moštima Svete Sofije Klisurske, a u lokalnim radnjama i danas se mogu pronaći vrhunski krznarski proizvodi koji čuvaju uspomenu na vekove kada je ova planinska varoš oblačila evropske careve i kraljeve.
Izvori i bibliografija
- Koukoudis, Asterios: The Vlachs: Metropolis and Diaspora, Thessaloniki, 2003.
- Popović, Dušan J.: O Cincarima, Beograd, 1937.
- Kahl, Thede: Aromanian and Greek Fur Merchants of Kleisoura and Kastoria, Vienna, 2004.
- Wace, Alan J. B. & Thompson, Maurice S.: The Nomads of the Balkans, London, 1914.
- Istorijski arhiv Zapadne Makedonije: Dokumenti o stradanju Klisure 1941–1944.