1. Geografski položaj na ušću Tamiša u Dunav
Smešteno na ušću trome i široke reke Tamiš u Dunav, u srcu južnog Banata, Pančevo je posedovalo jednu od najpovoljnijih prirodnih rečnih luka u celom južnom delu Habzburške monarhije. Zaštićeno tamiškim rukavcima od jakih dunavskih vetrova i talasa, pančevačko pristanište bilo je idealno skladište za žitarice, drvo i industrijsku robu koja se kretala između Banata, Srema, Srbije i Srednje Evrope.
Nakon proterivanja Osmanlija početkom 18. veka, Pančevo postaje sedište Nemačko-banatske regimente Vojne granice. Sa statusom slobodnog vojnog komuniteta stečenim 1794. godine, Pančevo se transformiše u snažan privredni centar u kome se susreću srpski, nemački, cincarski, jevrejski i mađarski preduzetnici.
2. Doseljavanje i formiranje grčko-cincarske crkvene opštine
Cincarske trgovačke porodice počinju da se naseljavaju u Pančevo sredinom 18. veka, bežeći od nemira u Epiru, Zapadnoj Makedoniji i razorenog Moskopolja. Privučeni plodnošću banatske ravnice i mogućnostima rečne trgovine, doselili su se rodovi: Kapa, Boja, Foti, Janjatović, Hadži-Petrović, Ziko, Korać, Joanović, Hadži-Luka i drugi.
Za razliku od nekih drugih gradova gde su se Cincari odmah stopili sa većinskim stanovništvom, u Pančevu su formirali izuzetno dobro organizovanu Grčko-cincarsku crkvenu opštinu. Ova opština je posedovala znatnu autonomiju:
- Raspolagala je sopstvenim nekretninama, zadužbinskim zgradama i fondovima za pomoć udovicama i siročadi;
- Imala je sopstvenu grčku školu u kojoj su se školovala deca pančevačkih trgovaca na grčkom, aromunskom i nemačkom jeziku;
- Držala je monopol na promet kolonijalnom robom, kafom, začinima i finim tekstilom;
- Članovi opštine su se birali među najuglednijim veletrgovcima, a njihove odluke o trgovačkim sporovima imale su snagu presude privrednog suda.
3. Žitna trgovina i pančevačke lađe na Dunavu
Ekonomski temelj moći pančevačkih Cincara bila je velika trgovina žitaricama (pšenicom, kukuruzom i ovsom). Pančevo je bilo glavno sabiralište žita za ceo južni Banat:
- Trgovci su otkupljivali žito od banatskih seljaka i skladištili ga u gigantskim kamenim magacinima duž obale Tamiša;
- Posedovali su sopstvene rečne dereglije kojima se žito transportovalo uzvodno ka Beču, Pešti i Bratislavi, ili rekom Savom preko Siska ka Rijeci i Trstu;
- Bili su pioniri uvođenja modernih mlinova: pančevački parni mlinovi mleli su najfinije brašno koje je izvoženo širom Evrope pod etiketom „Banatsko zlato”;
- Pored žita, držali su trgovinu vinom iz obližnjeg Vršca i Deliblatske peščare, kožom i svinjskom mašću;
- Povezivali su pančevačku luku sa Beogradom preko stalnih skelskih i parobrodskih linija, obezbeđujući redovan dotok robe na beogradske pijace.
4. Graditeljstvo i sakralna baština: Crkva Uspenja Bogorodice
Trgovačko bogatstvo pretočeno je u trajnu graditeljsku i sakralnu baštinu Pančeva:
- Crkva Uspenja Presvete Bogorodice (1807–1811): Jedan od najlepših klasicističkih hramova u Vojvodini, sa dva monumentalna barokna zvonika visoka 45 metara. Izgradnju crkve većinskim delom finansirali su članovi grčko-cincarske i srpske trgovačke opštine. Raskošni ikonostas koji je oslikao čuveni Konstantin Danil predstavlja vrhunac srpskog bidermajerskog crkvenog slikarstva;
- Crkva Svetog Preobraženja (1873–1878): U Gornjem gradu, sa monumentalnim neovizantijskim kupolama i ikonostasom koji je oslikao Uroš Predić, takođe je podignuta uz izdašne priloge ovog trgovačkog staleža;
- Gradske palate: Duž Trga kralja Petra (nekadašnjeg Velikog trga) i Ulice Nikole Tesle cincarske porodice podigle su jednospratne i dvospratne stambeno-poslovne palate sa balkonima od kovanog gvožđa, širokim kapijama za teretna kola i unutrašnjim atrijumima.
5. Kulturna uloga i podrška Dositeju Obradoviću
Pančevački Cincari bili su duboko privrženi idejama prosvetiteljstva. Kada se veliki srpski prosvetitelj Dositej Obradović vratio u Srbiju, u Pančevu je našao svoje najvernije prijatelje i mecene:
- Porodice Kapa i Foti finansirale su štampanje Dositejevih knjiga i omogućile mu boravak u gradu pre njegovog prelaska u ustanički Beograd 1807. godine;
- Pomagali su rad Pančevačkog srpskog crkvenog pevačkog društva (osnovanog 1838. godine, najstarijeg pevačkog društva na ovim prostorima);
- Bili su osnivači Gradske biblioteke i prve pančevačke građanske bolnice;
- U njihovim domovima održavale su se muzičke večeri na kojima su nastupali domaći i strani umetnici, unoseći duh evropskog bidermajera u panonsku ravnicu.
6. Nasleđe i pamćenje
Do kraja 19. veka grčko-cincarska zajednica u Pančevu se kroz mešovite brakove i školstvo prirodno i bez potresa integrisala u srpski nacionalni korpus. Na Starom pravoslavnom groblju u Pančevu monumentalne kamene grobnice porodica Kapa, Boja i Hadži-Petrović stoje kao tihi svedoci vremena kada je Pančevo bilo jedna od najvažnijih trgovačkih luka carevine, a cincarski poslenici stubovi njegovog građanskog dostojanstva.
Danas Narodni muzej u Pančevu čuva bogatu zbirku predmeta iz ovog perioda: trgovačke teftere, escajg, portrete građana koje su radili Konstantin Danil i Arsenije Petrović, i dokumente koji svedoče o zlatnom dobu pančevačkog građanstva.
Izvori i bibliografija
- Popović, Dušan J.: O Cincarima: Prilozi pitanju postanka našeg građanskog društva, Beograd, 1937.
- Spasojević, Milica: Trgovina i zanatstvo u Pančevu XVIII i XIX veka, Narodni muzej Pančevo, 1982.
- Radovanović, Stevan: Istorija slobodnog komuniteta Pančevo, Pančevo, 1934.
- Kahl, Thede: Aromanian Colonies in Southern Banat, Vienna, 2004.
- Istorijski arhiv u Pančevu: Fond Grčko-cincarske crkvene opštine u Pančevu (1780–1890).