1. Geografski položaj: Gospodar Mačve i Podrinja
Smešten na desnoj obali plovne reke Save, na ulazu u plodnu ravnicu Mačve i na raskrsnici puteva koji iz Bosne i Podrinja vode ka Panoniji, Šabac je u 19. veku bio jedan od najvažnijih privrednih centara Kneževine Srbije. Zbog svog bogatstva, brzog prihvatanja evropskih manira i ranog uvođenja klavira, fijakera i staklenih izloga, Šabac je s ponosom nosio ime „Mali Pariz”.
Nakon Drugog srpskog ustanka, knez Miloš Obrenović postavlja svog brata Jevrema Obrenovića za oberspatelja (guvernera) Šabačke nahije. Jevrem, čovek širokih evropskih vidika i izuzetan organizator, započinje modernu urbanizaciju Šapca: ispravlja krive turske sokake u prave ulice pod pravim uglom, podiže Jevremov konak, otvara prve škole i privlači najsposobnije trgovce i zanatlije iz celog regiona.
2. Cincarska trgovačka kolonija na Bairu
U Šabac se doseljava značajna kolonija cincarskih porodica iz Makedonije, Albanije i Južne Srbije: Kiki, Šoštarić, Bajić, Dimitrijević, Kurtović, Antula, Jovanović, Popović i dr.
Nastanjuju se u trgovačkom kvartu Bair i oko Velike pijace:
- Držali su trgovinu svinjama, suvim šljivama, žitom i hrastovom građom iz bogatih mačvanskih šuma;
- Uvozili su manufakturnu i industrijsku robu iz Austrije, Češke i Nemačke;
- Posedovali su sopstvene magacine na obali Save i flotu rečnih šajki i dereglija koje su robu prevozile do Beograda, Zemuna i Pešte;
- Organizovali su čuvene šabačke vašare, na kojima se slivao trgovački svet iz Bosne, Hercegovine, Slavonije i Srbije, obezbeđujući višemilionski promet.
3. Savska carina i trgovački promet sa Bosnom
Položaj Šapca na granici prema Bosni (koja je do 1878. bila pod turskom, a zatim austrougarskom vlašću) pružao je cincarskim trgovcima jedinstvenu posredničku ulogu:
- Preko savske skele i carine prolazili su tovari bosanskog gvožđa, soli iz Tuzle i drvene građe;
- Šabački Cincari su držali menjačnice u kojima su se razmenjivale turske lire, austrijske forinte i srpski groši i dinari;
- Posedovali su sopstvene karantine i skladišta gde se roba pregledala pre daljeg transporta rekom Savom;
- Bili su garancija trgovačke sigurnosti: njihove menice su se bez pogovora primale u Sarajevu, Travniku, Beogradu i Pešti.
4. Kurtovića dvor i građanski stil
Među cincarskim porodicama u Šapcu posebno se isticala moćna porodica Kurtović. Bili su krupni trgovci i bankari koji su podigli neke od najlepših palata u gradu:
- Palata Kurtovića na Glavnoj ulici bila je opremljena najfinijim bidermajerskim nameštajem uvezenim iz Beča, sa salonima presvučenim svilom i velikim ogledalima u pozlaćenim ramovima;
- Kurtovići su bili poznati po velikim humanitarnim donacijama: finansirali su školovanje siromašnih đaka Šabačke polugimnazije i stipendirali studente na stranim univerzitetima;
- Bili su osnivači i vodeći akcionari Šabačke trgovačke banke, uvodeći savremene instrumente meničnog kreditiranja u zapadnu Srbiju.
5. Kulturna uloga: Prvi klavir i prva čitaonica
Cincarski građani Šapca bili su neposredni nosioci evropske kulturne transformacije i vesnici modernosti:
- U njihovim domovima začuli su se prvi zvuci klavira u Srbiji, koje su ćerke trgovaca učile da sviraju od učitelja dovedenih iz Pešte i Praga;
- Bili su osnivači Šabačke čitaonice (1847), jedne od najstarijih i najbogatijih kulturnih ustanova u Srbiji;
- Finansirali su rad Šabačkog pozorišta, dovodili putujuće trupe i kupovali prve evropske knjige za gradsku biblioteku;
- Uveli su evropsku modu: salonska odela, cilindre, svilene haljine sa krinolinama i večernje balove koji su Šapcu doneli laskavi epitet „Mali Pariz”.
6. Sakralna baština i hram Svetih apostola Petra i Pavla
Cincari su bili i vodeći priložnici šabačke pravoslavne crkve:
- Učestvovali su u izgradnji i ukrašavanju monumentalne crkve Svetih apostola Petra i Pavla (1831), darujući skupe srebrne sasude, ikone u srebru i crkvena zvona;
- Finansirali su rad Crkvenog pevačkog društva i pomagali pravoslavne manastire u Podrinju (Čokešina, Radovašnica, Petkovica).
7. Ratna stradanja i nasleđe
Tokom Prvog svetskog rata Šabac je doživeo stravičnu tragediju. Nalazeći se na samom pravcu austrougarskog udara preko Save, grad je pretrpeo nemilosrdno artiljerijsko bombardovanje. Stanovništvo je masakrirano, a preko polovine grada pretvoreno u pepeo i ruševine, pri čemu je stradala i većina starih trgovačkih zdanja.
Ipak, sećanje na cincarske trgovce i njihov doprinos pretvaranju Šapca u kulturni i privredni svetionik zapadne Srbije ostaje neizbrisiv deo identiteta grada na Savi. Narodni muzej u Šapcu i danas čuva dragocene eksponate, fotografije i dokumente koji svedoče o vremenu kada je Šabac s ponosom nosio svoje građansko ime.
7. Kafanski život, klaviri i kulturna prestonica Srbije
Šabac prve polovine 19. veka bio je istinsko čudo urbanog razvitka. U vreme kada je većina gradova u Srbiji još uvek imala orijentalni izgled sa blatnjavim sokacima i ćepencima, Jevrem Obrenović i ugledni trgovci cincarskog i srpskog porekla stvorili su evropsku varoš. U domovima cincarskih veletrgovaca na Bairu i u Glavnoj ulici začuo se prvi klavir u Srbiji, na kome je svirala Jevremova ćerka Anka Obrenović.
Cincarski trgovci su finansirali otvaranje prvih modernih apoteka, čitaonica i biblioteka. Bili su redovni posetioci i mecene šabačkog pozorišta, koje je još 1840. godine pod upravom Damjana Marinkovića davalo predstave u sali Jevremovog konaka. U šabačkim kafanama — koje su bile prave institucije građanskog društva — raspravljalo se o berzanskim vestima iz Beča, politici kneževske vlade, novim romanima i ustancima u susednoj Bosni.
U tim razgovorima cincarski privrednici su donosili duh trezvenog evropskog racionalizma: insistirali su na tačnosti, ugovornoj disciplini, knjigovodstvu po italijanskom sistemu dvojnog knjiženja i stalnom ulaganju dobiti u nekretnine i obrazovanje dece.
8. Šabački vašari i međunarodna robna berza
Posebno mesto u istoriji Šapca zauzimao je Maluđindan, čuveni šabački vašar o Maloj Gospojini (21. septembar). Ovaj vašar bio je mnogo više od narodnog sabora; bio je to prvorazredni međunarodni privredni sajam. Na prostranim poljanama oko Šapca podizani su čitavi privremeni gradovi od drvenih šatri i paviljona.
Cincarske trgovačke kuće imale su glavnu reč u organizaciji vašarske trgovine:
- Tu su stizali trgovci stokom iz Mačve, Kolubare i Tamnave;
- Trgovci gvožđem i suknom iz Sarajeva i Tuzle;
- Zlatari i filigranisti iz Prizrena, Kruševa i Skadra sa srebrnim nakitom i oružjem okovanim u sedef;
- Predstavnici trgovačkih kuća iz Pešte i Beča sa poljoprivrednim mašinama, staklom i luksuznom tkaninom.
Na šabačkom vašaru obrtale su se stotine hiljada dukata u zlatu, a ugovori potpisani tokom tih nekoliko jesenjih dana određivali su cene poljoprivrednih proizvoda za čitavu narednu godinu u celoj Zapadnoj Srbiji i Podrinju.
Izvori i bibliografija
- Popović, Dušan J.: O Cincarima: Prilozi pitanju postanka našeg građanskog društva, Beograd, 1937.
- Alimpić, Dušan: Šabac i Mačva u prošlosti, Šabac, 1939.
- Vasiljević, Živorad: Privredni razvoj Šapca u XIX veku, Istorijski arhiv Šabac, 1974.
- Nenadović, Slobodan: Arhitektonsko nasleđe zapadne Srbije, Beograd, 1982.
- Državni arhiv Srbije: Fond Šabačkog magistrata (1820–1890).