1. Geografski položaj na ušću Morave u Dunav
Smešteno na desnoj obali Dunava, neposredno nizvodno od ušća Velike Morave, Smederevo je posedovalo strateški položaj bez premca u centralnoj Srbiji. Kao poslednja prestonica srpske srednjovekovne despotovine Đurđa Brankovića, Smederevo je raspolagalo monumentalnom kamenom Tvrđavom na samoj obali reke, koja je svedočila o vekovima odbrane balkanskog hrišćanstva.
U 19. veku, u obnovljenoj Kneževini Srbiji, Smederevo doživljava pravi privredni preporod. Grad postaje glavna izvozna rečna luka za celokupno poljoprivredno zaleđe Šumadije i Pomoravlja. Dunavski kej u Smederevu bio je glavno sabirno mesto gde su se slivali tovari žita, kukuruza, suve šljive, vina i stoke, čekajući utovar na austrijske dereglije i parobrode koji su plovili ka Beču, Pešti i Bratislavi.
2. Dolazak cincarskih žitnih trgovaca
U tu prosperitetnu rečnu luku tokom prve polovine 19. veka doseljava se snažna kolonija cincarskih trgovaca iz Makedonije i Zapadne Srbije: Nuša (porodica Branislava Nušića), Dika, Kostić, Leko, Janjatović, Ristić, Zisović i dr.
Cincari su u Smederevu organizovali otkup poljoprivrednih proizvoda na veliko:
- Držali su prostrane žitne magazine duž dunavske obale sa kapacitetima od hiljada tona;
- Bili su vlasnici rečnih lađa (dereklija) kojima su upravljali iskusni smederevski i vlaški lađari;
- Finansirali su prevoz moravskog žita do Beograda, Zemuna i Pešte, donoseći u Srbiju austrijske dukate, gvožđariju i industrijsku manufakturu;
- Otvorili su prve menjačnice i privatne bankarske agencije, dajući kredite lokalnim proizvođačima pod menicu;
- Uneli su u patrijarhalnu smederevsku varoš manire građanskog odevanja, evropski nameštaj i poštovanje trgovačkog zakona.
3. Dunavska plovidba, alasi i dereglije
Smederevsko pristanište u 19. veku bilo je pravo rečno mravište. Cincarski trgovci su tesno sarađivali sa smederevskim alasima i brodarima:
- Svakog proleća, čim bi se otopio led na Dunavu, lađe natovarene pšenicom kretale su uzvodno. Vuča dereglija bila je težak poduhvat: konjske zaprege na obali (ripari) teglile su teške lađe protiv rečne struje sve do Zemuna i Pančeva;
- Pojavom parobroda Prvog dunavskog parobrodskog društva (DDSG), cincarske trgovačke kuće u Smederevu postaju ovlašćeni agenti za otkup i utovar uglja i poljoprivrednih proizvoda;
- Tefteri porodica Nuša i Dika beleže stotine hiljada oka pšenice, hiljade akova smederevskog vina i tovare suve šljive koji su iz ove luke odlazili u Peštu i Beč.
4. Porodica Nuša i smederevsko detinjstvo Branislava Nušića
Istorija Smedereva neraskidivo je povezana sa sudbinom porodice najvećeg srpskog komediografa Branislava Nušića (Alkibijada Nuše):
- Nušićev otac, Đorđe Nuša (Jorgu Nusha), cincarski trgovac žitom rodom iz Makedonije, nakon poslovnog sloma na beogradskom Dorćolu preselio se sa porodicom u Smederevo početkom 1870-ih godina;
- U Smederevu je Đorđe Nuša nastavio da trguje žitom, nastojeći da povrati porodični imetak u živom pristanišnom gradu;
- Mali Alkibijad je u Smederevu završio osnovnu školu i prva dva razreda polugimnazije;
- Na smederevskom dunavskom pristaništu, među lađarima, špekulantima, carinskim činovnicima, sreskim pisarima i zanatlijama, formirao se Nušićev genijalni posmatrački dar koji će kasnije roditi likove Sumnjivog lica, Narodnog poslanika, Gospođe ministarke i Ožalošćene porodice.
Nušić je celog života gajio neizmernu nostalgičnu ljubav prema Smederevu, opisujući ga u svojoj Autobiografiji sa nezaboravnom toplinom, ističući da je na smederevskoj obali Dunava naučio prve i najvažnije lekcije o ljudskoj prirodi, taštini i neuništivom smehu.
5. Arhitektura, crkve i javni život
Cincarski trgovci u Smederevu aktivno su učestvovali u izgradnji gradskih institucija i ulepšavanju varoši:
- Bili su među vodećim darodavcima za podizanje monumentalnog hrama Svetog Georgija na Glavnom trgu (1850–1854), jedne od najvećih i najlepših crkava u tadašnjoj Kneževini Srbiji, koju je projektovao čuveni češki neimar Jan Nevola;
- Podigli su prostrane građanske kuće sa masivnim kamenim podrumima za skladištenje vina i žita u Ulici kralja Petra i oko Trga;
- Učestvovali su u osnivanju Smederevske građanske čitaonice, Trgovačke omladine i prvog gradskog pevačkog društva;
- Finansirali su rad smederevskih osnovnih škola i stipendiranje talentovane dece siromašnih lađara.
6. Nasleđe
Iako su se mnoge cincarske porodice krajem 19. i početkom 20. veka preselile u Beograd kao privrednu i političku prestonicu, njihov trag u istoriji Smedereva ostao je neizbrisiv. Oni su malu tursku palanku na ruševinama despotovine preobrazili u modernu dunavsku trgovačku luku, ostavivši za sobom uspomenu na zlatno doba smederevske žitne trgovine i detinjstvo pisca koji je nasmejao i oplemenio čitav Balkan.
7. Svakodnevica smederevskog pristaništa i trgovački običaji
U 19. veku smederevsko pristanište bilo je žila kucavica čitavog Podunavlja. Tu su se ukrštali zvuci vlaškog, aromunskog, srpskog, turskog i nemačkog jezika. Trgovci cincarskog porekla, prepoznatljivi po dugačkim tamnim čohanim kaputima (anterijama ili evropskim redengotima) i teškim džepnim satovima na zlatnim lancima, svakodnevno su obilazili magacine duž Dunava.
Pregled robe bio je ritual: pšenica se uzimala u šaku, mirisala, proveravala na vlagu i lomila pod zubima kako bi se odredila tvrdoća zrna. Cincarski žitari uveli su precizne kantare i vage sa gvozdenim tegovima overenim carskim žigom, prekidajući dotadašnju anarhičnu praksu merenja „odoka” i na korpe.
Nakon sklapanja posla, trgovci i lađarski kapetani odlazili su u poznate smederevske kafane na obali — poput kafane „Kod pocepanog opanka” ili „Grand hotela” — gde se ugovor proslavljao uz smederevsko belo vino i pečenu moravsku ribu. U tim kafanskim separeima, uz zvuke tamburaša i drombulja, stvarane su trgovačke asocijacije koje su kontrolisale promet žitarica od Pomoravlja do ušća Dunava u Crno more.
8. Dunavski karavani i lađarske porodice
Cincari u Smederevu nisu bili samo pasivni posrednici; oni su finansirali izgradnju i održavanje rečne flote. Porudžbine za izradu hrastovih dereglija slali su u brodogradilišta u Dubravici, Pančevu i Brzoj Palanci. Svaka dereglija imala je svog kapetana (krmanoša) i posadu sastavljenu od iskusnih dunavskih lađara koji su poznavali svaku podvodnu hrid, peščani sprud i rečni vir od Rama do Beograda.
Zahvaljujući kapitalu porodica Nuša, Dika i Kostić, smederevska luka je postala pionir u prihvatanju modernih tehnologija. Kada su 1860-ih godina Dunavom zaplovili prvi austrijski parobrodi na točkove sa bočnim lopaticama, smederevski trgovci su među prvima izgradili parne mlinove i mehaničke elevator-trake za brži utovar žita direktno u potpalublje brodova. Time je vreme utovara smanjeno sa nekoliko dana na svega nekoliko sati, a Smederevo je postalo najefikasnija izvozna tačka Kneževine Srbije.
Izvori i bibliografija
- Popović, Dušan J.: O Cincarima: Prilozi pitanju postanka našeg građanskog društva, Beograd, 1937.
- Nušić, Branislav: Autobiografija, SKZ, Beograd, 1924.
- Cvetković, Snežana: Građanska arhitektura Smedereva u XIX i prvoj polovini XX veka, Muzej u Smederevu, 2004.
- Pavlović, Leontije: Istorija Smedereva kroz vekove, Smederevo, 1980.
- Državni arhiv Srbije: Poreske knjige i esnafski protokoli varoši Smedereva (1835–1885).