1. Geografski položaj podno Vršačkog brega
Smešten na samom rubu nepregledne Panonske nizije, u podnožju živopisnih Vršačkih planina (Kula, 399 m), Vršac je predstavljao prirodni centar jugoistočnog Banata i kapiju prema Erdelju i Vlaškoj. Zbog specifične mikroklime — susreta planinskih strujanja i panonskog sunca — padine Vršačkog brega vekovima su bile zasađene gustim vinogradima, čineći Vršac jednim od najpoznatijih vinarskih središta Srednje Evrope.
Nakon isterivanja turske vojske 1716. godine i uspostavljanja austrijske uprave pod grofom Florimundom Mersijem, Vršac doživljava plansku kolonizaciju. Grad je bio podeljen na Srpski Vršac i Nemački Vršac, koji su se krajem 18. veka ujedinili u jedinstven, bogat trgovački i vinarski komunitet sa visokim stepenom unutrašnje samouprave.
2. Dolazak cincarskih trgovaca i uspon vinarstva
U taj bogati vinogradarski ambijent sredinom 18. veka počinju da pristižu cincarske porodice sa juga — iz Soluna, Pinda, Epira i Moskopolja: Popović (porodica Jovana Sterije Popovića), Bajić, Korać, Ziko, Georgijević, Leko, Joanović i dr.
Za razliku od lokalnih paora koji su se bavili primarnom poljoprivredom, Cincari su doneli kapital i međunarodnu trgovačku mrežu:
- Preuzeli su plasman čuvenog vršačkog vina: organizovali su otkup grožđa, skladištenje u gigantskim podzemnim kamenim podrumima i transport vina u buradima na volovskim kolima ka Temišvaru, Pešti, Beču i Krakovu;
- Držali su trgovinu kolonijalnom robom, gvožđarijom, kožama, voskom i suknom;
- Bili su vlasnici velikih trgovačkih radnji na vršačkoj pijaci i Glavnom trgu;
- Uspostavili su menični promet i kreditiranje lokalnih vinogradara, uvodeći red i finansijsku disciplinu u banatsku trgovinu.
3. Podrumi na Vršačkom bregu i bačvarski esnaf
Poseban segment privredne moći cincarskih porodica činili su prostrani vinski podrumi ukopani u peščarske i glinene stene Vršačkog brega:
- Ovi podrumi, zidani od masivne opeke i klesanog kamena sa bačvastim svodovima, održavali su stalnu temperaturu od 12°C tokom cele godine, što je bilo presudno za odležavanje belih banatskih vina (vršačkog krečera, dinke i rizlinga);
- Cincarski trgovci su bili pokrovitelji moćnog bačvarskog esnafa, uvozeći hrastovo drvo iz slavonskih i mačvanskih šuma za izradu gigantskih vinskih bačvi kapaciteta od po nekoliko hiljada litara;
- Svaka vinska bačva imala je urezan žig trgovačke kuće i godinu berbe, a vršačko vino je pod njihovim etiketama stizalo do carskih trpeza u Beču i Petrogradu.
4. Dom Sterije Popovića: Kolevka srpske drame
Najznačajnija istorijska ličnost koja je potekla iz ovog vršačkog srpsko-cincarskog staleža bio je Jovan Sterija Popović (1806–1856), otac moderne srpske drame i pozorišta.
- Njegov otac, Sterija Popović stariji, bio je cincarski trgovac koji se u Vršac doselio iz Soluna ili sa Pinda, gde je vodio uspešnu trgovačku radnju i uživao glas strogog i poštenog domaćina;
- Majka Julijana bila je ćerka uglednog srpskog slikara Nikole Bajića, žena visoke kulture i obrazovanja;
- U očevoj radnji u Vršcu mladi Jovan je posmatrao galeriju provincijskih likova, špekulanata, lažnih rodoljuba i tvrdičluka, što mu je poslužilo kao inspiracija za stvaranje besmrtnih komedija: Kir Janja (Tvrdica), Pokondirena tikva i Rodoljupci;
- Sterijin Janja govori mešavinom cincarskog, grčkog i srpskog jezika, beležeći autentičan govor vršačke čaršije prve polovine 19. veka.
Sterijina rodna kuća na Glavnom trgu u Vršcu i danas stoji kao spomenik kulture i muzej posvećen velikanu koji je stvorio srpski teatar, Narodni muzej i Društvo srpske slovesnosti (SANU).
5. Arhitektura, crkve i prosveta u Vršcu
Cincarski kapital ostavio je dubok trag u arhitekturi i sakralnom nasleđu Vršca:
- Saborna crkva Svetog Nikole (1785): Monumentalni barokni hram sa dva visoka tornja, čiju su izgradnju i unutrašnju opremu finansirali vršački trgovci. Ikonostas je oslikao Pavel Đurković, a u kripti crkve sahranjeni su mnogi cincarski ktitori;
- Vladičanski dvor: Podignut kao rezidencija banatskih vladika, jedan od najlepših baroknih dvoraca u Vojvodini, građen uz veliku finansijsku pomoć gradskih patricija;
- Apoteka „Kod spasitelja” (1784): Prva vršačka javna apoteka, koju su osnovali i vodili obrazovani građani ovog staleža;
- Podizanje vršačke Srpske gimnazije i podrška osnivanju Građanske čitaonice i pevačkih društava;
- Građanske palate na Trgu pobede sa klasicističkim i bidermajerskim fasadama, klesanim kapijama i vinskim podrumima.
6. Nasleđe i savremeni Vršac
U burnim događajima Revolucije 1848/49. godine, Vršac je bio poprište teških borbi između mađarskih revolucionara i srpskih graničara, a građanski stalež je pretrpeo znatne gubitke. Ipak, privreda se brzo oporavila, a cincarske porodice su nastavile da doprinose razvoju grada sve do prve polovine 20. veka.
Danas Vršac pamti svoje cincarske pretke kroz najugledniji nacionalni pozorišni festival — Sterijino pozorje (koje se održava u Novom Sadu, ali nosi ime Vrščanina), stalnu muzejsku postavku u Sterijinoj kući, očuvanu arhitekturu Starog jezgra i neprolazni duh građanske elegancije koji ovaj banatski grad i danas izdvaja.
7. Građanski običaji, trgovački moral i porodični život
U vršačkim cincarskim porodicama negovan je strog kodeks časti i patrijarhalne discipline. Poslovna reč smatrana je svetinjom: višemilionske transakcije otkupa berbe na padinama Vršačkog brega često su sklapane bez overe kod notara, samo uz rukovanje i reč: „Zavet je dat”. Porodice su živele u prostranim jednospratnim kućama u bidermajerskom stilu sa dubokim ajnfort kapijama kroz koje su mogla proći natovarena konjska kola.
Unutrašnjost ovih domova odlikovala se osobenim spojem levantinske raskoši i bečke građanske otmenosti. Salon je uvek bio opremljen bidermajer garniturama presvučenim damastom, velikim austrijskim ogledalima sa pozlaćenim ramovima, zidnim satovima sa klatnom iz bečkih radionica i teškim mesinganim lusterima. Na počasnom mestu u trpezariji čuvala se porodična ikona — najčešće Sveti Nikola, zaštitnik putnika i trgovaca, ili Sveti Jovan Preteča — ispred koje je neprekidno gorelo srebrno kandilo.
Žene u vršačkim trgovačkim domovima vodile su računa o složenom kućnom redu i očuvanju tradicije. Iako su u javnosti nosile otmenu evropsku krinolinu od svile i somota, o velikim praznicima nosile su tradicionalne srebrne pafte i svilene marame obrubljene zlatovezom. U ovim kućama govorilo se aromunski među starijima, ali su deca od malih nogu ravnopravno učila srpski, nemački i mađarski jezik, pripremajući se za složene trgovačke kontakte širom višenacionalne Habzburške monarhije.
8. Doprinos osnivanju kulturnih i novčanih zavoda
Tokom druge polovine 19. veka, vršački Cincari bili su među ključnim inicijatorima i osnivačima modernih privrednih i novčanih institucija u Banatu. Učestvovali su u osnivanju Vršačke štedionice i zalagaonice, koja je obezbeđivala povoljne kredite za modernizaciju vinogradarstva, uvođenje novih sorti grožđa otpornih na filokseru i izgradnju prvih industrijskih parnih destilerija.
Njihovim prilozima podignuta je zgrada Srpske pravoslavne crkvene opštine, podržan rad Matice srpske i Srpskog narodnog pozorišta iz Novog Sada tokom njihovih redovnih gostovanja u Vršcu. Mnogi mladi Cincari iz Vršca odlazili su na studije prava, medicine i filozofije u Beč, Grac, Peštu i Lajpcig, vraćajući se u rodni grad kao lekari, advokati, profesori i sudije, čime su direktno integrisani u temelje modernog srpskog građanskog staleža.
Izvori i bibliografija
- Popović, Dušan J.: O Cincarima, Beograd, 1937.
- Leskovac, Mladen: Jovan Sterija Popović: Život i delo, Matica srpska, Novi Sad, 1968.
- Nikolić, Teodor: Istorija grada Vršca, Vršac, 1928.
- Kahl, Thede: Aromanians in Banat and Transylvania, Vienna, 2003.
- Istorijski arhiv u Beloj Crkvi (odsek Vršac): Protokoli magistrata Vršca 1780–1860.